Od Rame prema dolje u bijesu gadno opsovah

U dolini Neretve,

izgubio sam mir

…po 1424 put, kad tuda sam prošo

u sivoliko-suho gledajući stijenje

u nebo, bez oblačka plavo,

i zeleno-tamnu, vodu pregrađenu.

Trenutno nigdje, pripadao nisam

u mučnine propuštenog doručka propadao tiho,

putujući, dolje prema jugu

sunce što žarilo je…

i metalne olupine virile iz vode.

Na mjenjaču šaka, prebacivala brzine,

nemiri kotili se stalno,

lagane pjesme vrteći u mozgu

uz slike stare, slike sasvim nove.

…pri kraju dana i smiraju sunca, kad u kuću ušao sam tiho,

shvatio sam da je život krhak,

a jedan čovjek neznatna je vrijednost.

M.Škarica
…početkom mjeseca rujna 2006.,

Objavljeno u: Rama u stihu, 2009.

Samost na Risovcu

na Risovcu vasdan vitar puše
kidajući od srca i duše

osićanja zamrla su davno
pred nam' puklo polje
Dugo i ravno...

dok gubim te
dok gubiš me...

Matej Škarica, svibnja 2011.