Ramska kulturna baština prepuštena nebrizi i propadanju

Autor: Matej Škarica / Večernji list

U svrhu pisanja jedne vrste putopisa našao sam se u Ljubuncima, selu smještenom nedaleko od Prozora. Tragam za kulturno-povijesnim vrijednostima Ramskog kraja kojih ima ali su nedovoljno istražene, uništene ljudskim nemarom ili u ratnim sukobima. Dočekali su me srdačni i gostoprimljivi mještani, točnije obitelj Kolakušić koja me nakon kratkog osvježenja na topao ljetni dan upućuje prvo prema obližnjem brdu Gradac gdje se mogu naći zidine i ostaci stare građevine. Nalazište je otkriveno sasvim slučajno u prošlom ratu kada su kopajući rovove vojnici naišli na podzemnu prostoriju. Do danas ovom nalazištu nije posvećena pažnja koju zaslužuje, a poražavajuća je činjenica da je isto nedavno bilo na udaru nesavjesnih pojedinaca i tragača za blagom.

Na brdu Gradac, točnije na zaravni ispod drvene kapelice novijeg datuma gradnje nalaze se ostaci vrlo stare građevine zatrpane zemljom i kamenjem, djelomično obraslom u korov. Ispod zemlje nalaze se kameni lukovi, isklesani znalački i pomalo grubo ali elementarno stilski. To su dva mala svoda visine do dva metra (u vidljivom dijelu) pod kojima se nadziru ostaci žbuke blijedo crvenkaste boje. Iznad lukova su kamene horizontalne linije nalik na nosače greda. Ponovno iznad njih su tanje kamene ploče prekrivene zemljom.

Nakon kraćeg razgledavanja može se zaključiti kako se radi o višeslojnoj građevini koju tek treba dodatno istražiti. Moguće da se radi o određenom srednjovjekovnom utvrđenju s pratećim bogato ukrašenim objektima, plemenitaškom dvoru, antičkoj vili, ili nekom sakralnom objektu. Vide se pravilno klesani, u nosivi luk složeni komadi kamena, stupovi i zidovi. Dosta kamena odbačeno je u stranu u jednu manju gomilu, a dijelovi zida su srušeni kako je - po navodima mještana - nalazište nedavno bilo izloženo devastaciji. Na ovom mjestu su do sad pronađeni novčići iz antičkog doba - razdoblje prije Krista, ostaci keramike, pa čak i crijep koji podsjeća na rimski. Valja napomenuti kako je još fra Jeronim Vladić u svome djelu Uspomene o Rami i Ramskom franjevačkom samostanu naveo da bi u blizini sela Kute trebali postojati ostaci – kakovog vlastelinskog dvora s tvrđavom... Vladić je izgleda nenamjerno pogrešno naveo na Kute umjesto na Ljubunce - iako su to susjedna sela - no njegova tvrdnja nedvojbeno ima veze s ovim novopronađenim lokalitetom za koji on tada nije znao.

Općenito, odmah se može zaključiti kako je ovo izuzetno i posebno nalazište za Ramu, a koje mora biti pažljivo istraženo i zaštićeno. Žalosno je i neodgovorno što nitko iz Općine Prozor-Rama do danas nije učinio ništa kako bi se Gradac zaštitio od daljnjeg propadanja i raskopavanja. Nedvojbeno je da se radi o vrijednom i bogatom nalazištu koje može samo donijeti korist Rami i njenim ljudima.

Nakon Gradca i spuštanja s brda na kojem je navedeno nalazište posjećujem veliku nekropolu stećaka u Ljubuncima pored koje je smještena i lijepa novoobnovljena zavjetna kapelica. Odmah ispred kapelice nalazi se grob neimenovanom biskupu kojeg su po narodnoj predaji ubili neki turski svatovi. Samo skupište stećaka je makadamskim putem podijeljeno na dva dijela. Sačinjeno je od kamenih blokova od kojih je dosta oštećeno ili pomaknuto s mjesta. Veličina pojedinih kamenih blokova isprva iznenađuje, no pomalo razočarava otkriće da na njima nema vidljivih ukrasa. Stećci su rađeni grubo što svjedoči o siromaštvu tadašnjeg puka ili običajnosti življenja koja se svjesno odriče raskoši. Tek dva se ističu oblikom od kojih je jedan u obliku kućice, a drugi na stranama ima isklesan okvir podijeljen na dva jednaka polja.

Sve ovo dokazuje koliko je Ramska kulturna baština ugrožena i vapi za zaštitom. Time bi se dodatno oplemenio i obogatio život u Rami koji se ponekad doima da stoji u vremenu i čeka bolje dane. S druge strane, zanimljivo je kako se isprepliće ratno i povijesno naslijeđe, a to je u BiH vrlo česta pojava.

Zaboravljena povijest Humske zemlje: Dvije kule s lančanim mostom na Neretvi

Autor: mr.sc. Matej Škarica / magazin VP

Može se reći kako je jedno vrijeme glavni grad Humske zemlje bio Blagaj. Planski utvrđeno i uređeno sjedište lokalnog velikaša smješteno na uzvisini iznad izvora rijeke Bune koja je lijeva pritoka Neretve, slovio je i kao omiljeno mjesto vojvode Stjepana Vukčića Kosače.

Blagaj je bio okružen teško prohodnim kraškim terenom, a blizu njega nalazilo se i naselje Most pod Humom. Bilježi se da je još za vrijeme kršćanske vladavine nad Humskom zemljom tu postojao prijelaz iznad rijeke Neretve oko kojeg je bilo omanje naselje, a kasnije i jedno utvrđenje u vidu nadzorne kule.

Mostar je tako kao naselje iznikao ponajviše za vrijeme turske vladavine u XVI. stoljeću kada je i izgrađen nadaleko poznati kameni Stari most. U do sada poznatim izvorima mjesto današnjega Mostara prvi put se spominje 3. travnja 1452. u jednom spisu Dubrovčana, u kojemu oni pišu da se knez Vladislav, sin hercega Stjepana, njihova neprijatelja, odmetnuo od oca sa svojom majkom te da je zauzeo grad Blagaj, Tođevac, Vratar u Sutjeskoj kao i dvije tvrđave na Mostu Neretve. Ovaj navod je vrlo važan jer kratko i jasno navodi kako je na Neretvi postojao most skupa s dvije utvrde.

Dvije godine poslije toga, točnije 1. lipnja 1454. napuljski kralj Alfonso I. Aragonski (1442 - 1458.) u povelji kojom uzima u zaštitu hercega Stjepana, nabraja sve hercegove posjede i gradove. Između ostalog, tu je i grad Most s pripadnim mjestima, grad Nebojša u župi Večerići te gradovi Borovac i Biograd na lijevoj obali Neretve kod Konjica.

Prvotni mostarski most kojeg spominju Dubrovački trgovci bio je najvjerojatnije drvena konstrukcija koja je visjela na jakim željeznim lancima. Kod pojedinih autora navodi se kako je 1466. godine ugarsko-hrvatski kralj Matija Korvin na tom mjestu podigao kameni most. To ne bi moglo biti točno s obzirom da na tom mjestu uvjeta, vremena za planiranje ali i znanja za gradnju pouzdanog kamenog luka nije bilo. Kameni most sagrađen je u Mostaru tek 1566. godine i to se sa sigurnošću može reći sudeći po zapisima turskih kroničara iz XVII. stoljeća, poput Evlije Čelebije.

Matej Škarica, Lančani most na Neretvi AD 1454.

S znatnom se pak sigurnošću može reći kako su u doba odmetnutog hercegovog sina Vladislava na obalama zasigurno postojale nadzorne građevine odnosno kule koje su stajale iznad lančanog mosta. Funkcija tih kula bila je sigurnosna, regulacijska i zaštitna jer je trebalo davati potporu trgovinskom ali i povremenom vojnom prometu. S kula se moglo ispaljivati strijele iz lukova, samostrela, a kasnije i vatrenog oružja. Nije zabilježeno da su kule u toj prvoj fazi bile prilagođene lakom topništvu ili težim bacačima projektila drvene konstrukcije. No da je na građevinu tog opsega bilo moguće instalirati klasičnu srednjovjekovnu ili vatrenu artiljeriju manjeg kalibra, nije za otpisati.

U to doba vojni pohodi manjeg ili srednjeg dometa bili su učestali kako su Humskom zemljom i Bosnom vladali unutarnji velikaški sukobi za posjede i privilegije. Vojvoda Stjepan Kosača zabilježen je kao poprilično ratoboran feudalac kojemu nije bilo strano udarati na susjede kao i na strance. Njegova želja za moću i dominacijom vjerojatno ga je i posvadila sa sinom koji se po gore navedenom odmetnuo te zaposjeo dvije kule s mostom na Neretvi.

Dubrovački ljetopisac Jakov Lukarić u svojim Dubrovačkim analima zabilježio je godine 1605. da je Vladislav nakon zavade sa svojim ocem, zauzeo bliski Blagaj te zatim i Mostar, čija se tvrđava nalazi na rijeci Neretvi, a sagradio ju je 1440. Radi-gost, kućni upravitelj Stjepana Kosače. Dodatak u imenu -gost govori nam da se radi o bogumilskom nazivu ili činu, a možda i o nečemu većem s obzirom da mu je povjerena gradnja ovako važnog objekta. U povelji od 3. veljače 1445. herceg Kosača Radina naziva ''starcem'' kao i Dubrovčani u jednom pismu iz travnja iste godine. Po Dubrovčanima - to bi bio Radin Butković, osoba u službi Kosača i vjerojatno je kroz tu službu bio nadglednik radova.

Mostar je dakle prvotno trgovinski, a potom i vojno značajna prometna točka kojom je Kosača nastojao općenito učvrstiti svoj položaj u okrugu Blagaja i dalje prema sjeveru. Iznad mosta nalazi se brdo Hum zaobljenog oblika, masivom manjim dijelom spojeno za susjedno Brkanovo brdo. Inače, nalazimo da diljem današnje Hercegovine postoje razne izvedenice iz imena Hum, poput: Zahum ili Zahumlje, Podhum, Humac i sl.

Može se reći da se tek od početka XV. stoljeća ili bolje rečeno u prvoj polovici istog, određeni velikaši posebne političke i gospodarske moći počinju glasno nazivati hercegom, što su onu u biti i bivali - vojvode. Ta njemačka inačica titule tj. svečani naslov potječe iz navedenog razdoblja, a naročito se sviđala visokim plemićima poput Hrvoja Vukčića te posebice navedenom Stjepanu, tadašnjem gospodaru najvećeg dijela Humske. Velikaši poput njega i službeno preuzimaju te titule stavljajući ih u protokolarni optjecaj i na znanje svima kroz povelje, upravne spise, darovnice i sl.

Ako su protekla stoljeća bila vrijeme udaranja temelja svojevrsnoj bosanskoj nezavisnosti i državnosti, može se reći da je kraj XIV. i velik dio XV. stoljeća bio krajnje politički nepredvidiv, nemiran i protkan borbom za posjedima te političkom moću. Od 1380. do 1415. god. traje razdoblje borbe za učvršćivanje Bosne kao kraljevine i gradnje zaštite od vanjskih utjecaja. No također, karakteristika toga vremena su učestali međusobni sukobi između humskih odnosno bosanskih plemenitaša. U stalnoj borbi za vlašću i većim brojem posjeda, vladarske kuće i moćnije obitelji iscrpljuju se u manjim okršajima otvarajući time put za lakši upad; prvotno ugarskih, a potom i mnogo pogubnijih turskih vojski.

Pavlovići i Kosače se tako primjerice svako malo sukobljavaju oko raznih pitanja - počevši od zemlje pa sve do političkog opredjeljenja ili naklonosti europskih dvorova. Često su između sukobljenih strana posrednici ili miritelji i bosanski velikaši te kraljevi. No umjesto iskrenih namjera stvaranja povjerenja i pomirenja, više je onih koji u tom posredništvu pokušavaju manipulirati političkim bodovima za vlastiti interes. Stvara se tzv. ''vrzino kolo'' ili klupko koje se sa svakim pokušajem popravka sve više zapliće.

Također, promatrajući sve iz određenog sociološko-moralnog karaktera, stječe se dojam kako je Bosna tog doba zemlja spletki, spletkarenja, borbe za moć te ljudske dvoličnosti u pogledu političkog odlučivanja i upravljanja. Uz sve navedeno, može se reći kako je Bosna i zemlja protuslovlja.