četvrtak, 17. ožujka 2011.

Škarica Filipoviću: Želite zanijekati stoljeća hrvatske prisutnosti

Objavljeno: 1. prosinac 2006, izvor: Bljesak.info

Moje ime je Matej Škarica i novinar sam po zanimanju, a prije toga pomalo i ljubitelj proučavanja povijesti, filozofije u istom okviru te ogledanja oboje u svakodnevnom životu – društvenoj zbilji. Jedna ne toliko bitna napomena ali, navest ću; na poslijediplomskom studiju Fakulteta filozofsko – humanističkih znanosti Sveučilišta u Mostaru nije mi bilo dopušteno da upišem studij suvremene povijesti, no to ima više veze sa našim visokim školstvom i nazadnim društvom nego sa ovim obraćanjem. Da ne dužim, ako Vas zanimaju poneki sitni i određeni detalji o meni i mome radu, to možete naći na Internetu.

Prije svega, obraćam se ovim putem kao čovjek, student te Hrvat kojega je zasmetalo Vaše obraćanje na predstavljanju knjige "Bosanski duh lebdi nad Bosnom" nedavno u Sarajevu.

Neću reći da me je naročito uvrijedilo jer sam dosada čuo dosta pogreški i povrjeda na račun moga naroda, a kojega ne trebam ja braniti...ali Vi gospodine Filipoviću već određeno vrijeme svjesno ili nesvjesno iznosite u javnost iskrivljene i neistinite povijesne činjenice iz tko zna kojih i samo vama poznatih motiva i interesa. Tvrdili ste (a to su prenijeli tiskovni pa onda elektronski mediji), citiram: "Zamislite, urađena je Antologija hrvatske književnosti od 15. stoljeća naovamo. Ma, otkud? Kako? Neka mi neko dokaže da su ikakvi Hrvati u Bosni postojali prije 19. stoljeća", prenijeto iz Dnevnog avaza.

Time ste htjeli reći, točnije zanijekati, jednim gotovo uličnim i polu-čaršijskim dobacivanjem, mnoga stoljeća hrvatske genetske kulturološke i narodne prisutnosti na ovim prostorima.

Možda ne toliko i uvijek pod izravnim i čistim predznakom – značenjem; hrvatski, no uvelike vezanim i proisteklim iz okrilja prvobitne domovine i roda. Vi ćete možda reći, a kako kada je bio i zvao se Ilirski pokret, a ne hrvatski? ...tj. nisu pojedine glavešine i vođe znale za taj naziv, te se tek od Gaja, Vraza, Demetera, Jelačića i ostalih počelo razmišljati o upotrebi naziva Hrvati i hrvatski?!

Uz djelomični zaborav i pogrešno istraživanje to je bivalo tako i dijelom zbog toga što smo svoju sudbinu, usud i budućnost bili prisiljeni vezivati silom i milom uz razne okupatorske sile koje su tresle ovim prostorima. Znate da je kršćanski puk u BiH pet stoljeća bio pod okrutnom vladavinom azijatskih crnomanjastih jahača i porobljivača – Turaka.

A prije tih turskih tamnih vremena zatiranja identiteta, nabijanja na kolce i rušenja samostana i crkava na području Bosne bile su plemićke zemljice, dijelovi kraljevstva bosanskog, banovine i razna vojvodstva...

Ako tvrdite gore navedeno onda - Govori li Vam išta ime vojvode humskog i jednog dijela dalmatinskog; Hrvoja Vukčića Hrvatinića, koji očito ovaj prvi - Hrvoje i najzanimljiviji posljednji naslov ili naziv - Hrvatinić, nije nosio tek tako?! Proučavali ste valjda brojne povijesne knjige te i sami znate koliko uvažen, moćan i samosvjestan bio kao ličnost.

Na njega se računalo i pazilo u odlučivanju, kako s turske tako i sa mletačke, dubrovačke strane. Znači, nije se okrunio tom titulom iz nekakve obijesti, neznanja ili nesvijesti, već naprotiv! A živio je i bio u naponu snage sredinom XV. stoljeća.

Još Vas pitam – kakva su prezimena i naslovi bosanskih banova i kraljeva? – zasigurno ne islamskog, bošnjačkog ili nekog drugog kulturnog i vjerskog smjera i svijeta, već katoličko-latinskog, slavensko i staroslavenskog korijena. Identična su onima u susjednoj Kraljevini Hrvatskoj, jer su to do sredine XI. stoljeća bili dijelovi Tomislavovog i Zvonimirovog kraljevstva Hrvata.

Što se tiče novije pojave bošnjaštva (politički afirmiranog samo od B. Kallay-a): Naziv bošnjački postojao je u doba srednjeg vijeka, ali samo ili tek u slučaju kao iz onog ukrasnog odlomka – natpisa: ...dobri bošnjani...kojim se više upućuje na određeno crkveno sektaštvo i smjer (Crkve bosanske – patarenstva), no nikada u vidu ili smislu kojeg se forsira i potura danas, na svim medijima od tiska, radio postaja te televizije (FTV, BHTV i sl.).

S poštovanjem,

M.Š.

subota, 12. ožujka 2011.

Održan promotivni skup povodom 20 godina Ramske zajednice

Autor: Ramska zajednica, Foto: Marta Brizar

Sinoć je u organizaciji Ramske zajednice Zagreb u prostorijama Hrvatskog slova održan promotivni skup povodom 20 godina rada navedene udruge koja okuplja iseljene Ramljake diljem Hrvatske. Na početku skupa prisutne je prigodnim riječima pozdravio predsjednik Udruge gosp. Šimun Babić.

Potom je o počecima Ramske zajednice u godinama 1990./1991., prvim osnivačima, ratnom razdoblju te ponovnom obnoviteljskom Saboru iz 1999. govorio prof. Šimun Penava - nekadašnji predsjednik Udruge. Penava je istaknuo kako Ramske ljude tada nije mogao pokolebati rat niti desetljećima silom kidane veze da se ujedine i osnuju nešto tako vrijedno kao što je Zajednica.

O glasilu „Rama“, suradnji s hrvatskim i bh. medijima te općenito izdavačkoj djelatnosti Ramske zajednice govorio je mr.sc. Matej Škarica. On se u iscrpnom pregledu i analizi osvrnuo na brojeve glasila od 1 do 5 te podlistak pod nazivom „Rama u Lisinskom“ iz 2007. Škarica je naveo kako se unatoč brojnim tehničkim poteškoćama i materijalnoj krizi kulturno-izdavačka djelatnost unutar Zajednice ipak uspješno razvija i opstaje.

Na kraju izlaganja prikazan je video prilog I. Sabora Ramske zajednice koji je održan 16. veljače 1991. u župnoj crkvi sv. Marka Križevčanina u Zagrebu. Podsjećanja radi - na tom Saboru prisustvovalo je tada te podršku izrazilo visoko izaslanstvo Vlade Republike Hrvatske (Miljenko Žagar tajnik HDZ-a, prof. Milivoj Slaviček dopredsjednik HDZ-a Hrvatske, književnik Ivan Tolj i drugi), potom predstavnik Ramskog HDZ-a Ilija Petrović i zastupnik u Vijeću općina BiH, fra Mijo Džolan te mnogi drugi crkveni i javni velikodostojnici. Skup je otvorio i prigodnim riječima se tada obratio prof. dr. Stjepan Ivić, član njujorške akademije.

Gledatelji su na kraju projekcije komentirali kako se i na snimci mogao osjetit polet i srčanost Hrvatskih odnosno Ramskih domoljuba iz tog napetog predratnog vremena. Nažalost takve poletnosti i domoljublja danas uvelike nedostaje.

Na završetku službenog programa okupljeni su imali prigodu čuti guslara Jozu Radoša – Marića s njegovom pjesmom „Život u tuđini“. Radoš je inače veliki prijatelj Rame, a živi i radi u Austriji.