Autor: Matej Škarica, Večernji list
Dolazak u Prozor od smjera Jablanice ovih je dana otežan i ograničen. Već tjednima traju radovi na proširenju kolnika, točnije magistralnog puta na samom ulazu u grad s juga. Dva puta po sat vremena u danu propušta se promet naizmjenično. Sa strane teški strojevi razbijaju stijene koje nisu dirane još od vremena Kraljevine Jugoslavije pa i dalje, do austrougarske vlasti. Sve je više Ramljaka koji kažu kako su ovi radovi skoro pa besmisleni jer se ne proširuje cesta niti olakšava promet, a samim zahvatima ugrožava se stabilnost zemljišta iznad same prometnice te sprječava normalan rad lokalnim trgovcima. Ispašta tako ionako krhka ramska privreda a putnici moraju zaobilaziti okolnim makadamskim putovima koji nisu u dobrom stanju. Tijekom radova, ono što otpada od brda velikim dijelom gura se u procijep Ponir ispod stijene na kojoj leži stara prozorska kula, točnije njeni današnji ostaci.
Ta srednjovjekovna prometno-nadzorna utvrda s kraja XIV. ili početka XV. stoljeća pretrpjela je dosta udaraca, a danas stoji kao nijemi svjedok prošlosti prozorsko-ramskog kraja. Narod ovu građevinu zove još i „Kula na Gradini“, a naselje ispod kule zove se Pograđe (Podgrađe). U povijesnim zapisima navodi se kao „Kula Matije Korvina“. Taj ugarsko-hrvatski kralj koji je vladao od 1458. do 1490., velike napore je poduzimao da bi suzbio sve učestalije i brojnije osmanlijske upade na širokom istočnom području (od Mađarske i Slavonije do Bosne, Huma i Dalmacije). Ipak, treba naglasiti kako su temelji utvrde mnogo stariji, a u Korvinovo doba mogla je biti samo nadograđena ili dodatno utvrđena.
Pri pažljivijem pogledu zamjećuje se savršen prirodni položaj prozorske kule za obranu od napadača. Skoro tri četvrtine okružja oko nje čini duboki klanac i strma udolina uz koju se gotovo nemoguće popeti. Graditelji su očito znali svoj posao u ta davna vremena odabirući ovo mjesto za smještaj utvrđenja. Isto tako, kao manju ali znatno utvrđenu te prirodno zaštićenu stratešku točku zasigurno ju je bilo teško osvojiti kako je imala i svoj neovisni sustav napajanja vodom pomoću - u zemlju ukopanih (skrivenih) - glinenih cijevi. Voda je dolazila iz obližnjih visinskih područja, s druge strane usjeka. Taj jednostavan ali ujedno i krajnje domišljat način funkcionirao je na principu ''spojenih posuda'' te je braniteljima nudio mogućnost održanja tjednima i mjesecima pod neprijateljskom opsadom.
Voda je plitko ukopanim glinenim cijevima pristizala braniteljima u kulu s obronaka nasuprot - od gorskog mjesta Kolivret - gdje je bilo izvorište, udaljeno neka četiri kilometra. Moguće da je tadašnji kraljevski ili vojvodski namjesnik u Rami naložio da se izvedu radovi koji će omogućiti opskrbu kule pitkom vodom i samim tim zahtjevnim zahvatom načine od nje skoro pa neosvojivo mjesto. Kad su bile oblikovane i ispečene, cijevi su se potom spajale čineći cjevovod. Jedna cijev bi imala širi kraj odnosno zglob, a druga – uža lako je upadala u proširenje koje bi se potom dodatno izoliralo kudjeljom i zemljom kako voda ne bi obilnije istjecala. Potom bi se tako cijevi spajale od izvora pa sve do rezervoara ukopavajući se radi krajnje zaštite u zemlju. Visinska razlika i izjednačavanje tlaka dalje je ''radilo svoje'', omogućujući svakoj budućoj posadi učinkovit i za odražavanje minimalno zahtjevan sustav opskrbe vodom.
Kroz povijest su tako u oštećivanju kule sudjelovali i talijanski fašisti tijekom okupacije - 1942. godine. Tada su vježbovno svojim lakim topništvom gađali zidine. Također, kameni materijal od kojih je ista sačinjena, koristili su za gradnju svojih bunkera i obrambenih pozicija oko grada. I u Domovinskom ratu „Kula na Gradini“ nije ostala pošteđena te su različita artiljerijska zrna znala udarati u nju ili oko nje – navode Prozorani.
Iako predstavlja simbol grada, navedena utvrda je danas jako oštećena te kao takva vapi za zaštitom i obnovom. Iako se u zadnje vrijeme dosta radi na unapređenju kvalitete života u općini Prozor-Rama, sama općinska vlast učinila je malo na daljnjoj zaštiti ove srednjovjekovne građevine koja predstavlja svojevrsni simbol grada Prozora kao središta ramske regije. Posebno treba napomenuti da općina dobiva dosta velika sredstva od Elektroprivrede HZHB te bi stoga jedan dio sredstava trebala odvojiti i za povijesno-kulturnu baštinu Rame.
Sve u svemu, Rama posjeduje posebne povijesno-kulturne vrijednosti koje do danas nisu prepoznate kao potencijal u vidu kulturno-promidžbene ili turističke ponude navedenog područja. Prema ramskom povijesnom naslijeđu i baštini dugo se vremena odnosilo se uglavnom loše ili s vidljivim nemarom. Kako bi se to ionako već okrnjeno naslijeđe očuvalo te unaprijedila svijest pojedinaca o vlastitom porijeklu, trebalo bi prvotno što prije promijeniti naš odnos prema njemu, a potom i uložiti određena sredstva.
