Prije svega, obraćam se ovim putem kao čovjek, student te Hrvat kojega je zasmetalo Vaše obraćanje na predstavljanju knjige "Bosanski duh lebdi nad Bosnom" nedavno u Sarajevu.
Neću reći da me je naročito uvrijedilo jer sam dosada čuo dosta pogreški i povrjeda na račun moga naroda, a kojega ne trebam ja braniti...ali Vi gospodine Filipoviću već određeno vrijeme svjesno ili nesvjesno iznosite u javnost iskrivljene i neistinite povijesne činjenice iz tko zna kojih i samo vama poznatih motiva i interesa. Tvrdili ste (a to su prenijeli tiskovni pa onda elektronski mediji), citiram: "Zamislite, urađena je Antologija hrvatske književnosti od 15. stoljeća naovamo. Ma, otkud? Kako? Neka mi neko dokaže da su ikakvi Hrvati u Bosni postojali prije 19. stoljeća", prenijeto iz Dnevnog avaza.
Time ste htjeli reći, točnije zanijekati, jednim gotovo uličnim i polu-čaršijskim dobacivanjem, mnoga stoljeća hrvatske genetske kulturološke i narodne prisutnosti na ovim prostorima.
Možda ne toliko i uvijek pod izravnim i čistim predznakom – značenjem; hrvatski, no uvelike vezanim i proisteklim iz okrilja prvobitne domovine i roda. Vi ćete možda reći, a kako kada je bio i zvao se Ilirski pokret, a ne hrvatski? ...tj. nisu pojedine glavešine i vođe znale za taj naziv, te se tek od Gaja, Vraza, Demetera, Jelačića i ostalih počelo razmišljati o upotrebi naziva Hrvati i hrvatski?!
Uz djelomični zaborav i pogrešno istraživanje to je bivalo tako i dijelom zbog toga što smo svoju sudbinu, usud i budućnost bili prisiljeni vezivati silom i milom uz razne okupatorske sile koje su tresle ovim prostorima. Znate da je kršćanski puk u BiH pet stoljeća bio pod okrutnom vladavinom azijatskih crnomanjastih jahača i porobljivača – Turaka.
A prije tih turskih tamnih vremena zatiranja identiteta, nabijanja na kolce i rušenja samostana i crkava na području Bosne bile su plemićke zemljice, dijelovi kraljevstva bosanskog, banovine i razna vojvodstva...
Ako tvrdite gore navedeno onda - Govori li Vam išta ime vojvode humskog i jednog dijela dalmatinskog; Hrvoja Vukčića Hrvatinića, koji očito ovaj prvi - Hrvoje i najzanimljiviji posljednji naslov ili naziv - Hrvatinić, nije nosio tek tako?! Proučavali ste valjda brojne povijesne knjige te i sami znate koliko uvažen, moćan i samosvjestan bio kao ličnost.
Na njega se računalo i pazilo u odlučivanju, kako s turske tako i sa mletačke, dubrovačke strane. Znači, nije se okrunio tom titulom iz nekakve obijesti, neznanja ili nesvijesti, već naprotiv! A živio je i bio u naponu snage sredinom XV. stoljeća.
Još Vas pitam – kakva su prezimena i naslovi bosanskih banova i kraljeva? – zasigurno ne islamskog, bošnjačkog ili nekog drugog kulturnog i vjerskog smjera i svijeta, već katoličko-latinskog, slavensko i staroslavenskog korijena. Identična su onima u susjednoj Kraljevini Hrvatskoj, jer su to do sredine XI. stoljeća bili dijelovi Tomislavovog i Zvonimirovog kraljevstva Hrvata.
Što se tiče novije pojave bošnjaštva (politički afirmiranog samo od B. Kallay-a): Naziv bošnjački postojao je u doba srednjeg vijeka, ali samo ili tek u slučaju kao iz onog ukrasnog odlomka – natpisa: ...dobri bošnjani...kojim se više upućuje na određeno crkveno sektaštvo i smjer (Crkve bosanske – patarenstva), no nikada u vidu ili smislu kojeg se forsira i potura danas, na svim medijima od tiska, radio postaja te televizije (FTV, BHTV i sl.).
S poštovanjem,
M.Š.